Čista srijeda s mortadelom

http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/272590/Default.aspx

vp013-cista-srijeda-charlie

Na jednom međureligijskom skupu prošli tjedan u Rijeci našli su se katolički, baptistički i muslimanski uglednici i redom se, kao miroljubivi ljudi, složili u osudi terorističkog pokolja u redakciji francuskog satiričkog tjednika, ali podjednako jednoglasno dodali su i opreznu napomenu: ako muslimane provociraju karikature poslanika Muhameda, oni ih nisu smjeli crtati.

Ovo se naoko čini kao razuman zaključak, ali što ako islamski radikali, recimo, kiselinom unakaze djevojku koja nije tkaninom pokrila lice, a znamo da islamske radikale nepokrivene žene živciraju možda i više od Poslanikovih crteža.

Kriva je jer se nije pokrila

Hoće li i tada vjerski uglednici ekumenski pomirljivo kazati: “Joj, to je žalostan događaj, ali zašto se glupača nije pokrila?”

Gdje je točno granica, koje vjerske običaje i zabrane moramo poštovati? Zbunjuje me gomila često neshvatljivih pravila kojih se drže oni što vjeruju u Boga. Ako je ramazan, smijem li ja ručati pizzu sa šunkom? Židovi mi neće zamjeriti ako na šabat zamijenim gumu na automobilu? Uzrujava li vas na Čistu srijedu moj sendvič s mortadelom?

Odgovor na sva ta pitanja je jednak, propisi jedne vjere ne vrijede za one koji pripadaju drugoj, a još se manje tiču onih što ne pripadaju nijednoj.

Jednako bi, napokon, moralo biti i s karikaturama. Muslimanima je, eto, zabranjeno crtanje ljudskog lika uopće, a Muhamedova napose, no riječ je valjda o nečemu čega se morate pridržavati ako ste musliman. To je nekakav njihov tabu.

Ne kontam, zašto bi bilo univerzalno, za sve ljude na svijetu, pa i za one koji niti klanjaju u džamijama niti kleče u crkvama?

A nije to muslimanska osobitost, sve bi religije htjele da se drugi pokore njihovim zakonima. U prezbiterijanskim gradićima na američkom Jugu barovi su zatvoreni u vrijeme mise, cugu ne možete dobiti ni ako ste ateist. Ili vam ne daju plesati. Ili su zabranili karneval.

Osjetljivi kao mimoze

Ili zahtijevaju da sva djeca ujutro mole Očenaš i izbacuju teoriju evolucije iz nastavnog programa jer ih uznemiruje ideja da prva žena možda ipak nije načinjena od rebra prvog muškarca.

Svi su vjernici tako osjetljivi kao mimoze, kriče kao da ih kolju dirnete li u nekakvu njihovu svetinju koja je katkad, naravno, besmislica. Jednom je, podsjetit ću, vrijeđalo vjerske osjećaje i krvavo se kažnjavalo i ako bi se tkogod drznuo kazati da se Zemlja okreće oko Sunca.

vp013-cista-srijeda-2

Ma, oprosti, je li ti stvarno vjeruješ da su sveti Kuzma i Damjan, još u ono doba, u trećem stoljeću nove ere, presadili bijelom pacijentu nogu mrtvog crnca? Nije ti to malo, šta ja znam, onako, smiješno?” upitao sam prije nekog vremena jednog znanca vjernika, a on se namrštio i do kraja večeri me više nije pogledao. Pogađate, ja sam povrijedio njegove vjerske osjećaje.

Imamo, dakle, te dogme otprije tisuću i više godina, iz nekih svetih knjiga koje meni, iskreno, kojiput izgledaju kao nešto što je napisala osoba s bipolarnim poremećajem, a u koje nitko, ni za živu glavu, koji put doslovno govoreći, ne smije taknuti. Zašto? Zato jer vrijeđa nečije vjerske osjećaje?

Da vas upozorim, i nevjernici koješta osjećaju. Nevjernici, dapače, mogu imati i vjerske osjećaje jer je i ateizam jedan oblik vjerovanja. Ako držite da je sve materijalno, kao što ja, na primjer, držim, ili makar dvojite da svemirom vlada nekakva nevidljiva, svemoćna, sveprožimajuća i besmrtna sila koju živcira da se petkom jede slanina, i to je isto, na određen način, jedna vjera.

Vjera u razum

Naša je ateistička vjera u razumu, mi se uzdamo u dokaze i molimo svojoj sumnji. Za nas nema gotovih odgovora, a tvrdnju kako su rješenja na sve nedoumice čovječanstva sadržana u samo jednoj jedinoj knjizi doživljavamo upravo blasfemičnom. To, vidite, vrijeđa moje vjerske osjećaje.

U redu, baš me briga, vi vjerujte što god hoćete, ali nemojte očekivati da čitav svijet to poslušno i bez pogovora prihvaća, da se to ne smije propitivati ili čak, zašto ne, bezazleno ismijavati. Koja je šteta od miroljubive satire? Čemu drama oko karikatura?

Charlie Hebdo je, kažu, vrijeđao muslimane. Čak i da je to istina, sto mu jelenskih rogova, u Francuskoj izlazi sto milijuna novina. Zašto su muslimani uopće kupovali Charlie Hebdo? Jednako tako, vi ćete, ako ste vjernik, sada bijesno zgužvati i baciti na pod ove novine. Eto, je li to bilo teško.

Autor: Ante Tomić

%d bloggers like this: