Ateisti FAQ

Kako ateisti mogu tvrditi da Bog ne postoji?
Ateisti to i ne tvrde. Ateisti ne vjeruju u boga jednostavno zato što nema dokaza da on postoji. Kad bi se bog jednog dana pojavio i mahnuo nam, većina ateista bi to sasvim prirodno prihvatila. Do tada, sve što znamo upućuje da on vrlo vjerojatno ne postoji. U stvari, svi smo mi ateisti što se tiče stotina povijesnih božanstava – Zeus, Jupiter, Tor, Anubis, da nabrojimo samo neke – ateisti su samo otišli jedan korak dalje.

Zar nije svijet sam po sebi dokaz da Bog postoji?
Nije. Znanost je postojanje svijeta istražila i objasnila na daleko bolji način nego religija. Do sada nisu pronađeni apsolutno nikakvi dokazi, čak ni indicije, da je nešto stvoreno na bilo koji način osim prirodnim procesima.

Zašto bi znanstveni način bio bolji od religijskog?
Zato što preciznije opisuje pojave oko nas – munje, svjetlo, sunce, planete, biljke i životinje… praktički sve što vidimo oko sebe je do određene mjere znanstveno istraženo i objašnjeno. Za razliku od crkvenih, ta objašnjenja funkcioniraju.

Znanost ne može sve objasniti, i tu je onda mjesto za religiju
Sasvim točno, znanost ne može sve objasniti i vjerojatno nikada neće moći, ali to ne daje nikakav kredibilitet religiji, ona nije nikakav komplement znanosti. Religija, zbog svog zastarjelog i rigidnog sustava, teško da može išta objasniti. Skoro sva objašnjenja koja je religija imala o svijetu su se pokazala pogrešna, pa je velika šansa da je i ovo ostalo pogrešno.

Znanost ne može objasniti kako je svemir nastao
Istina, za sada ne može. Ali jednako tako ne može ni religija. Priče iz Biblije su nedosljedne, nelogične i kose se sa svim što danas znamo o svijetu. Čak i da povjerujemo u ideju vrhovnog Stvoritelja, to i dalje ne objašnjava kako je sam Stvoritelj nastao – tu nastaje zatvoreni krug koji zapravo ništa ne razjašnjava.

Ali sve to piše u Bibliji!
Povjesničari su nedvojbeno dokazali da je Biblija napisana ljudskom rukom. Stotinama godina se tekst prekrajao, dodavao i oduzimao, i kao takav nije ništa pouzdaniji od drugih mitova i legendi koje su nam ostale iz davnih vremena.

Kako to povjesničari znaju, ja im ne vjerujem!
Povjesničari, kao i drugi znanstvenici, koriste u svom radu znanstvene metode, koje su se pokazale kao najbolji način za sticanje znanja o svijetu oko nas. Ako ne vjerujemo povjesničarima, onda ne bi trebali vjerovati ni elektroničarima, ne bi trebali vjerovati u računala, internet, električnu struju… zato što se do svih njih došlo na isti način – znanstvenim metodama.

Što je sa čudima?
„Čudo“ je izraz kojim opisujemo pojave koje ne možemo drugačije objasniti. Nakon detaljnijeg istraživanja, za najveći dio „čuda“ se pronađe sasvim zemaljsko i logično objašnjenje. Čak ni sama katolička crkva ne priznaje najveći broj „čuda“.

A duhovnost?
Ništa, duhovnost je u redu. Ali sebično, ograničeno i netočno je tvrditi da je religija jedini izvor duhovnosti.

Ja osjećam prisustvo Boga srcem
Osjećaj prisutnosti više sile je pojam koji psihologija već dugo istražuje. Svi se slažu da je osjećaj kod mnogih vjernika realan, ali ne postoje dokazi da se radi nečem natprirodnom. Ljudski mozak je složena i neobična naprava, još dugo vremena ga nećemo moći zadovoljavajuće objasniti.

Kako čovjek može živjeti bez vjere?
Ateistički (i ne samo naš) stav je da svaki odrastao čovjek mora biti odgovoran za svoje odluke i postupke. Vjera dio te odgovornosti prebacuje na boga. Nekim ljudima je tako jednostavnije i lakše, ali mi smatramo da je baš preuzimanje odgovornosti ključna karakteristika zrelog, ispunjenog i moralnog života.

Što je s vjerom kao utjehom u životu?
Ništa, ateistima je to savršeno u redu. Ateisti zapravo nemaju ništa protiv vjere kao takve, sve dok se religijski sustav i religijske vrijednosti ne nameću kao jedine ispravne.

ez religije nije moguće biti moralan!
Znanost je dokazala da je dio morala već ugrađen u naše gene. Drugi dio, organizacija društva i odgovori na složenija pitanja, se razvija pod okriljem humanističkih znanosti. Taj moral je daleko bolji i prilagođeniji modernom društvu nego onaj koji promovira Biblija.

Crkva je odigrala važnu ulogu u razvoju društva
Ni jedan razuman ateist to neće poricati. Crkva je imala svoju kulturnu i povijesnu ulogu, i zaslužuje dužnu pažnju kao i svi drugi elementi naše povijesti. Ali utjecaj kakav je crkva imala nekad, u današnjem društvu više nije poželjan. To se najbolje vidi po tome što su sve napredne države sekularne – religijski i državni aparat su strogo odvojeni.

Damir Škerjanec

 

%d bloggers like this: